Veče o austrijskom piscu Ksaveru Bajeru upriličeno je sinoć u crkvi Santa Maria in Punta u budvanskom Starom gradu čime je završen književni program osmog Festivala „Ćirilicom“.
U fokusu je bilo predstavanje Bajerove knjige „Priče s Marijanom“, koju je ove godine u prevodu na naš jezik objavila izdavačka kuća „Štampar Makarije“. Bilo je planirano da Bajer bude gost Festivala, ali iz opravdanih razloga književnik nije mogao da prisustvuje programu u Budvi. Moderatorke Stanka Rađenović Stanojević i Ana Todorović (Narodna biblioteka Budve) i prevodilac Đorđo Vasić čitali su izvode iz Bajerovog djela i kritika, kao i piščeve odgovore na pitanja koja mu je Vasić proslijedio.
„Priče s Marijanom“, koju čini dvadeset priča koje umjesto naslova imaju redni broj, po riječima književnice i pisca pogovora Vesne Kapor predstavljaju niz eksplozija, sunovrata, surovosti i nježnosti.
„One otvaraju pitanje bliskosti, povjerenja, dehumanizacije, terorizma lažnih vrijednosti novog čovjeka, ljudskih prava i odnosa među polovima. Inače, priče se nižu u razantnom tempu. U svakoj od njih ponavlja se gotovo identičan predložak, sve počinje naizgled bezazleno, pokatkad čak romantično, no kako radnja odmiče i događaji se nižu glavni protagonisti upadaju u situacije koje izmiču kontroli i prelaze u iracionalno“, navodi Kapor.
Književni kritičar Paskal Mateus u svom osvrtu kaže da su motivi Bajerovih priča ispleteni podjednako oko fenomena nestalnosti sadašnjosti i nepovratnosti prošlog, kao i oko erotskog naboja i vječne borbe za prevlast među polovima.
„Ljudi su u tolikoj mjeri upućeni jedni na druge i međusobno zavisni, a opet u većini situacija nisu u stanju da budu podrška i oslonac jedni drugima. I to je po Bajeru tragični konflikt koji ga zaokuplja. Nekome bi se ova tema mogla učiniti banalnom jer je već korištena u nebrojeno mnogo romana i priča, no Bajer svojim odvažnim zahvatom, bez prezanja od rizika, koristeći se iskričavim jezikom i njemu svojstvenom imaginacijom, u stanju je da iz ove mnogostruko rabljene teme izvuče sasvim nove spoznaje i slike. Iz tog razloga „Priče s Marijanom“ su sve drugo samo ne banalne. One su mnogo više literarni i psihološki uzbudljivi pokušaj da se uđe u suštinu misterije zvane ljubav“, ističe Mateus.
Prevodilac Đorđo Vasić, zbog nemogućnosti Bajerovog prisustva na večeri, postavio je piscu nekoliko pitanja putem mejla. Jedno se odnosilo na stvaralački proces i na to da li je za pisanje potreban prethodni plan, a pisac je odgovorio:
„Moj pristup je sličan Handkeovom. Na početku svakog teksta mora postojati osjećaj ili osjećanje, istinski manje-više nejasan osjećaj. Taj osjećaj je ishodište, od njega počinjem da pišem. Rijetko znam u šta će se to izroditi na kraju. To je više putovanje u nepoznato. Kao pisac gledam kuda me tekst vodi i takoreći koristim se riječima da bih izgradio splav koji će me nositi maticom nepoznatog. Da to nije tako, onda pisanje za mene ne bi bilo avantura“, kazao je Bajer.
Na pitanje kom žanru „Priče s Marijanom“ pripadaju Bajer je odgovorio:
„Najprije sam napisao jednu priču, pa mi je tek nekoliko mjeseci kasnije došla ideja da bi ova dva lika mogli da se zapute u druge avanture. Pritom sam pomalo imao na umu Kenija iz crtane serije „Saut Park“ koji u svakom nastavku umire a u sljedećem je opet živ. Izdavačkoj kući je, naravno, milije kad na omotu stoji roman. Navodno se knjiga bolje prodaje“, kazao je Bajer.
Prevodilac Đorđo Vasić ispričao je iskustvo saradnje sa Ksaverom Bajerom.
„2007. godine objavio sam moju zbirku kratkih priča „Krivica“ u kojoj u jednoj priči potpuno nesvjesno, i ne znajući za ovo šta ću otkriti 2024. godine, ja gotovo identično kao Ksaver Bajer utkivam u radnju stihove Lenarda Koena „Doviđenja Marijana“. I kad sam počeo da prevodim Ksavera ja sam odjednom, poslije prvih redova, osjetio da je on u suštini stvorio priču koristeći se identičnim stihovima. Pošto živimo u vremenima brzih komunikacija, ja sam brzo preveo svoju priču na njemački i poslao mu je i rekao: Pogledaj, kazavši da su nas u periodu od 17 godina poljubile iste muze. A njegov odgovor je bio da je to još samo jedan dokaz da slučajnosti ne postoje i da smo kosmičkim silama bili vjerovatno predodređeni da sarađujemo. Druga stvar koju želim da pomenem, „Priče s Marijanom“ su veoma interesantne i zbog detalja da se Ksaver Bajer pojavio kao književni lik u priči Vesne Kapor iz njene nagrađene zbirke „Po sećanju se hoda kao po mesečini“. Tako da je to zaista jedan vrlo interesantan slučaj, da je Ksaver prvo bio literarni lik, prije nego što je večeras predstavljen ovdje kao autor“, kazao je Vasić.
Vasić je na kraju večeri poklonio odabrane naslove Narodnoj biblioteci Budve.
Biografija autora
Ksaver Bajer, rođen u Beču 1977. godine, studirao je filozofiju i njemački jezik. Danas živi i radi kao slobodni pisac u Beču i piše romane, priče, pjesme i drame. Za svoj književni rad dobio je brojne nagrade, među kojima su: Nagrada Rajnhard Prisnic (2004), Nagrada Herman Lenc (2008) i Nagrada za promociju Austrije grada Beča (2011).
Dosad je objavio sljedeća djela: „Danas bi mogao biti srećan dan“ (roman, 2001), „Ulica Aljaska“ (roman, 2003), „Kad sam se danas probudio, ustao i umio se, odjednom mi se učinilo da mi je sve na ovom svetu jasno i da znam kako da živim“ (pozorišna predstava, 2004), „Dalje“ (roman, 2006), „Knjiga o kiši i snegu“ (proza, 2007, sa litografijama Marte Jungvirt), „Providne ruke“ (priče, 2008), „Kad deca bacaju kamenje u vodu“ (pripovetka, 2011), „Iz sporedne sobe“ (proza, 2014), „Tajanstveno krckanje iz čarobnog carstva“ (proza, 2014), „Atlas“ (pripovjetka, 2017), „Divlji park“ (proza, 2019), „Priče s Marijanom“ (priče, 2020) i Poezija (2023).
Godine 2020. nagrađen je Austrijskom nagradom književnosti za knjigu „Priče s Marijanom“.